Provjera tvrdnji je nešto što bi trebalo da bude osnova novinarstva i standard, međutim to se često zanemari kada dodje do trke za ekskluzivom i publikom, poručeno je na drugom panelu regionalne konferencije „Mreža dezinformacija: ukradena demokratija“ koju organizuje Centar za demokratsku tranziciju. Na panelu pod nazivom „Pritisci na faktčekere: Cijena borbe za činjenice“. Vesna Radojević iz Raskrikavanja.rs je kazala da je u Srbiji, nažalost, osnova svega loše novinarstvo.
„Ljudi nisu navikli da proveravaju ono što objavljuju, da veruju bezaraložno nekim stvarima koje čuju i ne proveravaju stvari prije nego što one odu. U Kriku svaka priča ima proces provere tvrdnji, koje naše priče čine otpornim na metke.“ Ona ističe da se svaka rečenica, dokument provjerava više puta, te da je to iscrpljujući proces. Ipak, situacija je takva da je njena organizacija pionir u tom poslu, te da sada uče publiku da u neke stvari sumnjaju i da uzimaju stvari sa rezervom.
Glavna razlika između fakt-čekera i profesionalnih medija je vrlo jasna metodologija koju fakt-čeking mediji koriste, kazala je Ivana Živković iz Faktograf.hr.
„Prije sam radila na HRT-u, od 2015. U stvarnom vremenu sam gledala kako se smjena vlasti na neki način odvija unutar javne televizije, smjena uredništva. Za tu konkrentu čistku je zanimljivo što je prethodila izmjena zakona o HRT-u. U tako velikim sustavima kao što je HRT, čini mi se da se pritisci događaju na dvije razine. Prva je filtriranje tema koje su na neki način nepoželjne, i taj filtrirani sadržaj dolazi do novinara i novinarki koji mogu i ne moraju se time baviti.“
Urednik Raskrinkavanja.me Darvin Murić je poručio važno istaći to da kao fakt-čeker vjeruješ samo onome što je tačno, jasno, zvanično, nema anonimnih izvora. „Bitna razlika je što kao novinar čovjek ima sklonost da vjeruje nekim izvorima. I to je suštinska razlika. Osnova je ista, ali trka za publikom nas dovodi do toga se informacije objavljuju bez ikakve provjere.“
Darko Brkan iz Raksrinkavanje.ba kaže da je svakako jedan od ciljeva fakt-čekera doći do više ljudi, ali je ključna razlika u tome što to ne čine po svaku cijenu. „To ne bi trebala biti razlika. Jedan od ciljeva je da ni medijima to nije osnovni princip funkcionsanaja. Nažalost, trenutna sredina u kojoj živimo, regionalna i globalna, način na koji se informacije prenose, uticaj tehnoloških kompanija, društvenih mreža, sve to dovodi to pitanja održivosti medija. Cilj nam mora biti da se ta praksa promijeni, da dolazak do čitalaca bude sekundaran“, poručio je Brkan i dodao da su u svim fazama postojanja njegove organizacije, bile različite reakcije medija.
„Kad su mediji zapravo otkrili da su i oni dio problema, imali smo prilično ignorisanje onoga što radimo, nismo dobijali reakcije, komentare, korekcije. I onda ide tektkonska promjena, naša mogućnost da djelujemo na navećoj društvenoj mrezi, na Fejsbuku i tamo direktno utičemo kako će se plasirati izvještaji medija i smanjujemo im vidljvost. I tu počinje ludilo“, kazao je Brkan.
Sve fakt-čekerske organizacije iz regiona suočavale sa različitim pritiscima i prijetnjama. Dok je u medijskoj zajednici Srbije, prema riječima Radojević, nemoguće reći – lažeš, u Faktograf.hr kažu da ima više tužbi, koje su uglavnom pokrenuli društveni moćnici.
Raksrinkavanje.me se prema riječima Murića, do sada nije suočavala sa tužbama. „Što se tiče drugih pritisaka, dijeljenja fotografije uz prijetnje to smo imali. Ali, nije sve vezano za program fakt-čekinga. Kolega je dobio prijetnje nakon istraživanja o medijskom vlasništvu. Počeli smo da se bavimo serijalom Istorijski revizionizam, pa je glumica dobijala prijetnje na društveim mrežama. Prijavljuje se, policija odradi svoj dio posla, ali nekog rezultata rijetko kad ima. Postalo je normalno da se prijeti preko društvenih mreža. Čak i mediji, kada ih ocijenimo, objavljuju slike sa prijetnjama“, istakao je Murić i kazao da se borba mora nastaviti.