Nacionalizam i ekstremizam su buka koja zaglušuje naš prostor i cijelom regionu je potreban racionalni diskurs koji će zbližavati a ne voditi nas u dalja razdvajanja, poručili su glumice Jovana Stojiljković, Kristina Obradović, glumac Goran Bogdan i režiser Dino Mustafić.
Ovi umjetnici su, govoreći na Nacionalnoj platformi za borbu protiv nasilnog ekstremizma koju organizuje CDT u saradnji sa Nacionalnim operativnim timom za borbu protiv nasilnog ekstremizma, terorizma, pranja novca i finansiranja terorizma, uz podršku Ambasade Kraljevine Holandije, ocijenili da se buka nacionalizma i ekstremizma mora “ubiti” kako bi se konačno čuli oni koji ne žele iskljičivost, nacionalna trvenja i sukobe.
Glumac Goran Bogdan kaže da nacionalizam ima diskurs buke, da ne sluša, isključuje i „nije naklonjen nježnima“.
„Ja sam imao 10-11 godina kada je počeo rat. Nacionalizmi idu brzo u ekstremizam, te promjene dovode do oduševljenja takvih ljudi, u tom oduševljenju oni vrlo lako pređu u popovanje, isključivanje, buku, ekstremizam“, kaže Bogdan.
Dodaje da je nužno voditi normalan diskurs kao antipod ovim nekim velikim riječima koje čujemo iz medija. „Ovakve stvari su nužne, da bi se ta buka ubila, da bi se čuli nježni. Mene je strah da sada kada se zvecka oružjem i pominje taj rat, da su ti nježni su još nježniji nego ikad prije, oni bježe, nemaju snage da tu buku pobjeđuju, strah me je da postaju tiši, zato treba podsticati taj tiši diskurs, ne dozvoljavati tu buku. Treba stvoriti okolinu gdje će doći do izražaja naši lični identiteti, ne ti vjerski i nacionalni, već lični, koji nas čine. Svak ima tjeskobu i ona je jača od toga da li smo mi Hrvati, Srbi, Bošnjaci. Ja ne znam kako se drugačije boriti protiv ekstremizma“, poručuje Bogdan.
Režiser Dino Mustafić ocijenio je da na Balkanu nemamo kulturu povjerenja i izgradnje politike mira. „Imamo rehabilitaciju politika devedesetih koje su nas u svakom smislu vratile decenijama unazad. Ja pripadam generaciji koja nije ni u košmaru pomislila da će nam se 22-23 godine sve sručiti, kao što Šekspir kaže, samo što nam se još nebo nije palo na glavu“, poručio je reditelj dodajući da se u Bosni i Hercegovini, u prvim oblicima demokratije, uoči rata, vidjela nepismenost političara. „Prepričavali smo to kao viceve, rugali smo se ljudima za koje nismo mogli pretpostaviti da kroje sudbinu svima nama“, istakao je on.
Umjesto da smo, kako dodaje, ponosni na svoje polifone identitete mi ih politikom reduciramo na etnički i vjerski. „Jako je bitno prepoznati, označiti i imenovati ljude koji su nosioci takvih politika a ne zauzimati ekvidistancu – da svi podjenako učestvujemo u tome. Mi tačno znamo da ponovo nismo vlasnici svoje sudbine, da u novim geostrateškim preslagivanjima Balkan može da bude neka vrsta kolateralnog kusura. Mi nemamo više nijedan dan za ratovanje, a to vam govori neko ko je preživio opsadu Sarajeva“, rekao je Mustafić. „To nije daleka prošlost, i mi danas moramo imati vrlo osjetljivo uho za takve frekvencije. Ponovo prisustvujemo onoj retorici koja nas je devedesetih gurnula u radikalno zlo. Moramo bit jako oprezni da ne potcjenjujemo glupost i budalaštinu“, dodao je on.
Glumica Jovana Stojiljković ističe da je njena majka polu-hercegovka, polu-crnogorka a otac Srbin i da je to na šta je trebalo da bude ponosna u djetinjstvu u njoj izazivalo teskobu. „Morala sam da se određujem i da kroz svoje ideje i stavove ljudima govorim ko sam. Odrasla sam u jednom kraju u Beogradu koji je nažalost poznat po nasilju, i u kvartu sam morala da se izborim ne da sačuvam patike, nego i za živu glavu, a još sam i djevojčica“, kaže mlada glumica iz Srbije.
Njoj je, kako ističe, umjetnost ne samo psihoterapija, nego i način kako da komunicira sa ljudima. „Meni je moja Ofelija pomogla da razumijem okruženje i sebe i da prenesem ono što imam u sebi, kao i Sofka u „Nečistoj krvi“. Živim u takvom okruženju i znam da to nije dovoljno, ljudi su žedni i gladni ljubavi a u isto vrijeme pijani od straha. Moramo mi nježni da se razumijemo jer su ovi bučni jaki“, poručuje Stojiljković.
Crnogorska glumica Kristina Obradović je, opisala događaje koji ukazuju da je ekstremizam svuda oko nas.
„Nedavno sam zaspala sam pa me jeprobudio sin, pa ćerka, pa me je probudila bomba. Automobil koji je parkiran iza mog je dignut u vazduh, komšiji kojeg svakog dana pozdravljamo. Kasnije sam ćerku uvela u svoj auto srećna što samo garav i što mi ćerka nije postavila dodatna pitanja u vezi sa tim jer ne znam što bi četvrogodišnjakinji na tu temu odgovorila“, kazala je Obradović.
„Par dana poslije toga komšinica je htjela da komplimentira na emisiji u kojoj sam učestvovala. Kompliment je izvela u dvije rečenice, a u narednih šest je požurila da mi objasni da je to jedina televizija koju gleda, kako bi mi malo bliže pojasnila sebe“, nastavlja ona.
„Nedugo nakon toga sam, odgovarajući nekim divnim starijim komšijama na pitanje kada će se desiti nešto rekla – ponedeljak. Kako? Ponedeljak. Učinilo mi se da si rekla ponedeljak. Pa rekla sam ponedjeljak. Ponedjeljak ili ponedeljak? Kako god joćete, 16, u ponedjeljak. Ponedjeljak, ponedeljak, poneđeljak, ili ćeš da počneš ka’ Andrija Milošević“, prepričala je ona razgovor sa susjedom.
„Ja sam na porođaju, trebam roditi svoje drugo dijete, pod ekstremnim bolom, ulazi sestra koja treba da popuni formular i onda me pita – vaša nacionalnost. Ja pitam- je li realno da ja to sada treba da odgovorim? Nacionalnost vas i vašeg djeteta? Pitala sam treba li da se izjasnim o nacionalnosti svog nerođenog djeteta?“, kazala je glumica.
https://twitter.com/CDT_CrnaGora/status/1468916639190196228
Dino Mustafić je istakao da je razbijanje Jugoslavije bilo i razbijanje jugoslovenskog kulturnog modela, zajednice koja je postojala sedamdeset godina, u kojoj je bilo visokih dometa u svim sferama umjetnosti. „Činjenica je da mi govorimo jezikom kojim se razumijemo, za koji nam ne trebaju titlovi, ali bilo je i tu nasilja, bilo je titlovanja Dragojevićevih filomva u Hrvatskoj, ta rabota nacionalistička koja je činjena je doživjela krah. Danas gotovo da nema filma koji se ne snima u koprodukcijskim odnosima, povezali smo se i sa pozorištima. Naša umjetnost je preskakanje svih barijera koje se postavljaju pred nove generacije. Mi se prepoznajemo po vrijednostima koje želimo da dijelimo. Prepozna se i u sportu kad je neko nacoš, a vrlo rijetko je to neki veliki umjetnik“, ističe režiser.
Kod nas je, kako dodaje, neki racionalni i pomirljvi diskurs koji bi trebao da približava a ne da razdvaja je osuđen na neuspjeh i na izborima. „Ono što je politička alternativa koja treba iz opozicije da pređe na poziciju ona koristi ne samo taj jezik, nego ga radikalizuje, i to je jedini put uz taj populistički narativ kojim oni mogu doći na vlast“, rekao je on.
Goran Bogdan je dodao da je pristojne komunikacije sve manje u „mejnstrimu“ i na javnim servisima. „Ja ne vidim razliku u Zadruzi i onome kako govore Vučićevi i Milanovićevi. Mora se postaviti alternativa. Ako sve bude isto, ako sve „poistimo“, onda mladima postaje sve isto, stvara se sociologija tora kojim se lako upravlja. Mi kao subverzivci se moramo boriti subverzivno dok to ne postane mejnstrim“, istakao je on.
Kristina Obradović je dodala da „ako Javni servis da svoja skromna sredstva preusmjeri sa kupovine sedam starih sapunica na jedan konkretni dramski program koji će počivati na nečemu što je u domenu književnosti to jeste jedan ispravan put“. „Ali on ne ide u prilog onima koji odlučuju“, kazala je ona.
Jovana Stojiljković koja je glumula u filmu „Južni vetar“, kaže da mediji često govore da to ostvarenje propagira nasilje, iako je, kako kaže, jasno da je u pitanju žanrovski film. „Zanimljivo mi je da mediji upiru prstom da moramo da objašnjavamo šta je žanrovski film, a u jutarnjem programu, pa nadalje, pratimo nešto što je mnogo vulgarnije, gdje nema kulturno-obrazovnog programa, pa je problematično hoće li djeca gledati taj film“, rekla je Stojiljković.