Osnovni postulati demokratije su da se izborno zakonodavstvo usvaja dogovorom odnosno što je moguće širim konsenzusom.
Međutim, ispostavilo je da su kod nas ključni postulati vlasti i opozicije – zloupotrijebi okolnosti ili ucijeni protivnika.
Da bi taj proces bio uspješan partije moraju biti veće od sopstvenih interesa, a to u dosadašnjem dijelu rada često nije bio slučaj.
Mora se ponovo pokrenuti proces razgovora i napraviti što širi obuhvat oni kojih učestvuju u njima. U te razgovore se mora uključiti makar većina opozicionih poslanika.
Rizikujemo da dobijemo finalnu potvrdu da smo postali društvo koje nije sposobno da samo rješava probleme.
Ako nijesmo sposobni da rješavamo probleme onda kao društvo prizivamo mentore ili protektorate, a to ne priliči ozbiljnoj državi.
A ako ne znamo da ih rješavamo vrlo brzo ćemo živjeti posljedice te nesposobnosti.
Velika je odgovornost poslanika – građani i građanke očekuju da za njih neko rješava probleme, a ne da ih multiplicira.
Ako se ovo ne riješi na pravi način još jednom će se postaviti pitanje svrhe postojanja Skupštine. Ta će institucija umjesto da bude “doma demokratije” postati “dom gubitništva” i uzalud potrošenog novca građana.