Bila je sredina septembra 1979. godine u Zatonu, mojem malom mistu kraj Šibenika. More ljudi iščekivalo je početak veslačke regate koja se održavala u sklopu 8. Mediteranskih igara. Zaton je, zbog idealne prirodne veslačke staze, bio domaćin takmičenja u veslanju i kajaku, ali glavni domaćin bio je Split. „Sunčani lipi cvit Mediterana”, kako mu je tepao Oliver Dragojević, ugostio je te godine 14 mediteranskih zemalja koje su se natjecale u 26 sportova.
Službena maskota Mediteranskih igara, sredozemna medvjedica Adriana, i 45 godina kasnije „čuva” splitski Poljud i zatonsku valu. Dizajn je povjeren Slovencu Oskaru Kogoju, a ime Adriana dobila je u nagradnom natječaju zabavne emisije „Nedjeljno popodne” u produkciji Radiotelevizije Zagreb. Na natječaj je pristiglo oko 8000 prijedloga iz svih krajeva Jugoslavije. Prva nagrada, televizor u boji, otišla je u Kragujevac.
„Jugoslavenski društveni i kulturni zaokret Mediteranu okrunjen je 1979. kada je Split izabran za domaćina Mediteranskih igara”, piše Anita Buhin u knjizi „Jugoslavenski socijalizam ‘sa okusom mora, sa okusom soli’”. Nastala kao doktorska disertacija, knjiga analizira ulogu koju su mala mista, mali ekrani i zabavne note odigrale u Jugoslaviji 1950-ih i 1960-ih godina, pod utjecajem talijanske popularne kulture.
„Mediteranizacija” Jugoslavije kao odgovor Istoku i Zapadu
„Mediteranizacija” Jugoslavije u knjizi je definirana kao „širenje mediteranske kulture i načina života kao pozitivnog nosioca modernizacije i liberalizacije u jugoslavenskom društvu”. Kroz tri poglavlja, tj. studije slučaja o ulozi zabavne muzike, televizije i mode, autorica prati kako je građena slika Jugoslavije kao „moderne i liberalne zemlje sa sretnim i zadovoljnim građanima”, a upravo je Jadran, smješten u samom središtu Mediterana, uspostavljen kao „svejugoslavenski zajednički prostor”.
Buhin piše da ova slika Jugoslavije nije izgrađena samo za kulturno i identitetsko povezivanje naroda naših bivših, već i za jačanje vjerovanja u superiornost jugoslavenskog sustava u odnosu na Istok i Zapad: „U takvoj konstrukciji imaginarne Jugoslavije, socijalistički čovjek mogao je ostvariti svoj puni potencijal i želje bez represije društveno-političkog sustava (kao na Istoku), ali bez razvijanja potrebe za ekstravagancijom i nepotrebnim luksuzom (kao na Zapadu)”. To je uvjerenje bilo važno učvrstiti kroz turizam, koji, navodi autorica, „nije imao samo ekonomsku moć, već je i kroz meku moć omogućio širenje informacija o svakodnevnom životu u jugoslavenskoj socijalističkoj državi”.
Jugoslavija je od Italije naučila koristiti popularnu kulturu i medije za kulturnu hegemonizaciju i premošćivanje regionalnih razlika, tumači Anita Buhin. Ako od nje želite naučiti što su za Jugoslaviju značile Melodije Jadrana, Opatijski festival, serija „Naše malo misto” ili modni časopisi tog razdoblja – ova knjiga naša je topla i slana preporuka.
Delegatkinja: Ivana Živković