Za Crnu Goru je lako reći da je konzervativna i patrijarhalna država gdje prava žena, ne samo da se ne poštuju, nego se na njihov pomen sve konzervativno i patrijarhalno sjati i usprotivi nečemu što ih apsolutno ne ugrožava.
Zaista, to je lako reći jer smo se bezbroj puta uvjerili da se uvijek najlakše i najgrublje targetiraju – žene, nevezano za temu i političku pripadnost. Ne moramo ići predaleko u prošlost da potvrdimo ovu tezu, dovoljno je da se prisjetimo odvratnih napada na Draginju Vuksanović Stanković, Vesnu Bratić, Vanju Ćalović Marković, Aleksandru Vuković Kuč pa i na, manje više, svaku ženu koja se usudi da uđe u muški glib politike i javnog života. Mizoginija, je, može se zaključiti, nadpartijska i nadnacionalna.
Gore navedene žene su napadane zbog političkih predloga, postupaka, rasprava, istraga… Ipak, ovih dana svjedočimo novom nivou mizoginije, pa i čak i auto-mizoginije, ako nešto tako može i postojati.
Poslanica Jevrosima Pejović najavila je da će podnijeti inicijativu za uvođenje menstrualnog odsustva sa posla. Stvar je više nego prosta. Bolna menstruacija znači da se ne ide na posao.
Ipak, po predanosti radu i posvećenosti poslu poznato crnogorsko društvo diglo je glas protiv ovakvog predloga. Ako uđete u komentare na Fejsbuku vidjećete da su domaći udarnici strogo protiv odustva s posla i da se zalažu za rad pod bolovima i tabletama.
Medicinske studije iz relevantnih krugova ukazuju da dismenoreja, ili bolna menstruacija, već predstavlja jedan od najčešćih uzroka zbog kojeg žene odsustvuju s posla. Naravno, ove studije objašnjavaju da to znači teške bolove u karlici, donjim leđima, grčeve, a naročito kod žena sa koje imaju endomtriozu i adenomiozu. Da opet uprostimo, neke žene tokom menstruacije trpe intenzivne bolove.
Ali, „struka“ sa Fejsbuka misli drugačije.
“Ovo samo kod nas ima. Svuda u svijetu ima budala ali definitivno kod nas je centrala”
„Vidi onda i pauzu neku za dr*anje“
„Ne sviraj Jevrosima! Zene su u tom ciklusu radile i najteze fizicke poslove pa su pretekle! Mozda to i moze ali, obzirom da to nije bolest, da vam se od plate odbiju sve dnevnice za vrijeme odsustva“.
„Kakva bolesnica“
„Nijedna država u Evropi i svijetu koje su ekonomski giganti nemaju ove populističke gluposti nezna se ko šta predlaže takmičenje u populistički predlozima dok se milijarde zadužujemo kao da beremo jabuke sa grane. Kako nas vrijeme čeka jedini Bog zna s on nam jedino može i pomoći“.
Ovo su samo neki od nekoliko stotina komentara. Naravno, ukoliko se predlog poslanice Pejović usvoji, Crna Gora ne bi bila prva u Evropi koja bi uvela nešto ovakvo jer je to 2023. učinila Španija.
Zakon u Španiji daje pravo na trodnevno “menstrualno odsustvo” – sa mogućnošću produženja na pet dana – moći će da ga koriste žene koje tokom ovog perioda imaju jake grčeve, mučninu, vrtoglavicu, pa čak i povraćanje. Za odsustvo je potrebna ljekarska izjava, a javni sistem socijalnog osiguranja će platiti račun. Dakle, sve po propisu, kao i kod drugih bolovanja.
Negostoljubivo i iscrpljujuće okruženje
Štaviše, ni inicijativa koju je najavila Pejović nije novost jer je, prije tačno godinu dana Centar za ženska prava (CŽP) pozvao tadašnje Ministarstvo rada i socijalnog staranja da razmotri uvođenje minimum jednog dana koji omogućava ženama sa pojačanim tegobama tokom menstrualnog ciklusa da uzmu plaćeno “menstrualno odsustvo” sa posla.
Anita Stjepčević iz CŽP objašnjava da bi fleksibilno rješenje bi moglo da uključi rad od kuće u ovom periodu. „Postoje kompanije širom svijeta koje ovaj vid odsustva koriste za promociju svojih odgovornih i inkluzivnih politika. Takvi primjeri treba da budu smjernice za domaće politike. Međutim, resorno ministarstvo je odbilo naš predlog“, kaže Stjepčević za Raskrinkavanje.
“Ako uzmemo poslednje izračunate razlike u stopi učešća muškaraca (79,2%) i žena (64,4%) u radnoj snazi u Crnoj Gori onda bi mjera poput ove, pored nesporne humanizacije tržista rada koje je odavno preraslo u negostoljubivo i iscrpljujuće okruženje, djelovala stimulativno i povoljnije za veće angažovanje ženske radne snage. Isključivanje žena iz radne snage, na globalnom nivou, mjeri se milijardama eura izgubljene dobiti”, dodaje ona.
Pojašnjava i da je menstrualno odsustvo dio šire priče o “menstrualnoj pravdi” i ženskom zdravlju kojom se prepoznaju specifičnosti naših tijela i iskustava, ali i diskriminatorna ekonomija, koja zarađuje na taksama na osnovne higijenske proizvode koje koriste samo žene i koja utiče na menstrualno siromaštvo.
Mizoginija umjesto ravnopravnosti
Stjepčević ističe da su komentari na portalima su još jednom pokazali kako se naše društvo odnosi prema realnim potrebama žena i onima koje se za njih zalažu.
Anita Stjepčević
“Dominira govor mržnje i mizoginija koji dodatno su osnaženi stigmom oko ženskog reproduktivnog zdravlja. Naši građani i građanke ne razumiju suštinu koncepta ravnopravnosti koja nikad nije ni bila u poništavanju razlika, u ovom slučaju bioloških, već čuči u njihovom prepoznavanju i kreiranju jednako podsticajnih mjera za sve”, kaže ona.
Šta bi bilo kad bi muškarci imaju menstruaciju?
Iz CŽP posebno ističu jednu bitnu stvar, stav Grlorije Stajnam iz 1983. godine.
“Svim ženomrzačkim komentarima kao upućujemo odgovor Glorije Stajnam koja daleke 1983. godine odgovara na pitanje „Šta ako bi muškarci imali menstruaciju“: „Menstruacija bi postala zavidan, hvalisav, muški događaj: muškarci bi se hvalisali oko toga koliko traje i u kojem obimu. Dječaci bi obilježavali početak menstruacije, tog željenog dokaza muškosti, vjerskim obredima i momačkim zabavama. Vlada bi finansirala Nacionalni institut za dismenoreju kako bi pomogao u iskorijenjivanju mjesečnih tegoba. Menstruralni proizvodi finansirali bi se iz budžeta i bili bi besplatni…. Vojska ili političari imali bi argument da jedino muškarci mogu služiti vojsku jer da bi mogao uzeti krv moraš dati krv. Vjerski bi vođe tvrdili da menstruacija znači čišćenje te da žene, budući da je nemaju, nisu čiste”.
Lažna bolovanja manji problem od prava žena?
Bolovanja nevezana za menstruacije, i to ona lažna, su inače veliki problem u Crnoj Gori.
Zloupotreba bolovanja je, prema podacima privrednika i državnih institucija, državu koštala milione a na bolovanju je, konstantno, 15 odsto radnika. Da li su ona onda manje problematična jer nijesu vezana isključivo za žene?
Autor teksta jednom nije skoro mjesec dana dolazio na posao jer ga je stegao išijas. Pored bolova u leđima, redovno se i uredno odsustvuje i zbog glavobolje, gripa, pa neko čak i zbog zubobolje. Kako to da je onda neprihvatljivo da neko sa uvjerenjem od doktora, zbog jakih bolova, odsustvuje nekoliko dana sa posla?
Da ponovimo – za Crnu Goru je lako reći da je konzervativna i patrijarhalna, ali i država mizoginije. Lako je, jer, ako pogledamo stavove javnog mnjenja na uzorku od 390 komentara na Fejsbuk stranicama portala CDM i Volim Podgoricu, vidimo da je to tačno.
Darvin Murić
Glavni i odgovorni urednik portala Raskrinkavanje.me