Nedavna dešavanja u parlamentu, počev od odlaganja, preko onemogućavanje održavanja premijerskog sata i odgađanje sjednica, do ograničavanja prava opoziciji da inicira kontrolna saslušanja, predstavljaju novu potvrdu neophodnosti usvajanja Zakona o Skupštini.
Potpuno je jasno da pojedinci ili grupe, bilo da dolaze iz Vlade ili parlamentarne većine, pokušavaju da, u ime sopstvenog političkog interesa, obesmisle ustavni balans između pojedinih grana vlasti, i da potkopavaju temeljne demokratske instrumente od kojih je kontrola rada Vlade jedna od najvažnijih.
Ovi posljednji primjeri su samo dio nevjerovatnog dvadesetogodišnjeg niza u kojim politička većina razumije parlament kao protočni bojler ili prostor za pravljenje štimunga Vladi, pa nas ne čudi što i ova vlast vješto izbjegava usvajanje ovog važnog zakona.
Zato je od izuzetne važnosti da se, u transparentnom i inkluzivnom procesu, i uz otvoren i pošten politički dijalog kvalifikovane većine, konačno pripremi i izglasa zakon koji bi poziciju parlamenta i njegovo odnos sa drugim granama vlasti definisao na način kako to proklamuje naš Ustav.
Bez ovog zakona, premijerski sat može da se odlaže kad god su na dnevnom redu neprijatna pitanja za vlast, a redovne sjednice i kontrolna saslušanja ne predstavljaju nikakvu posebnu obavezu za izvršnu vlast. Bez ovog zakona moguće su i situacije da raspušteni parlament izglasava zakone, da predsjednik parlamenta odbija da sazove sjednicu i druge pojave iz rubrike vjerovali ili ne kojima smo svjedočili prethodnih godina.
Poslanici i poslanice vlasti su zaboravili šta su građanima i građankama obećavali dok su bili opozicija – zamaglilo im se zalaganje za uređivanje sistema, jačanje i razvoj demokratskih vrijednosti i mehanizama kojima se brani demokratija, bez obzira na to ko trenutno ima većinu.
Vjerujemo da su, valjda u pobjedničkom zanosu nakon dobijanja pozitivnog IBAR-a, zaboravili da je IBAR samo početak i da izgradanja demokratskih institucija ne smije da stane, niti da čeka. Nekako im je promaklo da je Evropska komisija vrlo često opominjala i podsticala da Skupština efikasnije koristi mehanizme koji su joj na raspolaganju za kontrolu Vlade. I umjesto napretka, i u ovom sazivu parlamenta, nažalost, svjedočimo daljoj degradaciji pozicije i uloge najvažnije institucije u državi.
Naime, od jedanaest inicijativa opozicije za održavanje kontrolnih saslušanja samo dvije su prihvaćene, a jedno saslušanje se već dva puta odlaže. Za odluku o dvije prihvaćene inicijative Skupštini je trebalo četiri mjeseca, dok su ostale odbijene preglasavanjem od strane većine ili se o njima nije ni raspravljalo.
Podsjećamo da je kabinet predsjednika Skupštine saopštio da njihov pravni tim priprema Nacrt Zakona o Skupštini. Osim ove najave, do danas, nijesmo čuli nikakve detalje o radu na pripremi zakona, što ukazuje na to da jedan od najvažnijih akata u zemlji priprema iza zatvorenih vrata. Imali smo priliku da čujemo da ni poslanici/e nijesu vidjeli ni slovo tog zakona, pa se postavlja pitanje da li predsjednik Skupštine govori istinu ili imamo jednostrani akt koji se priprema bez učešća poslanika.
Zato pozivamo Skupštinu Crne Gore da u hitnom roku osnuje radnu grupu za pripremu Zakona o Skupštini koja će funkcionisati na principima transparentnost i inkluzivnosti, koja će dati značajan prostor poslanicima opozicije i civilnom društvu i koja će konačno imati političke hrabrosti i volje na napravi ovu značajnu promjenu i ispuni obećanja data građanima i građankama.
Milena Gvozdenović
Zamjenica izvršnog direktora CDT-a