Uloga medija je da zahtijevaju od javnih funkcionera da im polažu račune, jer tako zapravo polažu račune građanima – onima od kojih su dobili mandat da donose važne odluke kako bi nam svima bilo bolje, ocijenjeno je u CDT-ovom podkastu AKCIJA.
Novinarka i autorka emisije na Televiziji Crne Gore Ivana Popović, je odgovarajući na pitanje o otvorenosti i transparentnosti Vlade, kazala da je neophodno da se promijene pojedine loše prakse, poput onih u kojima se dešavalo da novinari satima čekaju konferenciju za medije.
“Neprihvatljivo je da neko novinarima kaže “nismo vas zvali”. Posao novinara je da sazna, naša obaveza je da budemo tu, da budemo na mjestu gdje se nešto dešava. Da sačekamo te ministre koji će izaći, možda će neko dati izjavu, možda neće, ali odgovornost je novinara da sačeka neku informaciju”, kazala je Popović.
Dodala je da smatra da bi sjednice Vlade trebalo da budu otvorene za javnost, što bi u velikoj mjeri olakšalo posao novinara, a kako je kazala, značilo bi i da poslije svake sjednice vlade imamo pres konferenciju kako bi novinari i novinarke mogli da pitaju sve što ih interesuje.
Popović se osvrnula konkretno i na saradnju novinara sa ministarstvima.
“Što se ministarstava tiče imamo različita iskustva, neka ministarstva su prilično otvorena, dobijemo informaciju istog dana, dok od pojedinih institucija ne možemo dobiti ni pisani odgovor, to su problemi sa kojima se suočavamo. Ministri se mijenjaju, direktori određenih institucija, ali ovi problemi ostaju”, dodala je ona.
Glavni i odgovorni urednik ND Vijesti Mihailo Jovović kazao je da je jedno imati sliku, a drugosuštinu onoga što političari i javni funkcioneri žele da sakriju.
Jovović je kazao da je prije svega dužnost novinara da saznaju šta se stvarno dešava, čak i kada političari i javni funkcioneri ne žele da odgovore na postavljena pitanja, te da novinari moraju imati dobre kontakte, veze, ali biti i obazrivi i dodatno provjeriti sve dobijene informacije.
“Ako političari ili javni funkcioneri misle da priče neće biti, barem što se nas tiče, zato što oni ne odgovaraju na pitanja, priče će sigurno biti, ali u njihovom je interesu da se čuje i njihov stav. Možda će ako oni odgovore na pitanja novinara ta priča biti drugačija, jer možda novinar ne zna tu drugu stranu, možda nije uspio da dođe do tih informacija, zato je u njihovom interesu da odgovaraju na pitanja, da se pojavljuju u javnosti. To se tako radi u razvijenim demokratijama, gdje postoji odgovornost i javno mnjenje koje poziva na odgovornost ako se nešto desi”, kazao je Jovović.
Govoreći o otvorenosti i transparentnosti Vlade kazao je da je njegov utisak da ministri iz vladajućih partija ili većina njih gledaju isključivo partijski interes, te da nema zajedničke komunikacione strategije Vlade, jer to se ne primjećuje.
Drugi oblici komunikacije, princip (ne)odgovaranja isti
Popović je problematizovala i način komuniciranja javnih funkcionera putem društvenih mreža, ističući da razumije da je to olakšavajuća okolnost za pojedine političare, međutim kazala je da tako recimo televizijski novinari ostaju uskraćeni za izjave koje su neophodne za taj medijski format.
Jovović je kazao da u ovakvom načinu komuniciranja vidi i krivicu novinara koji samo prenose informacije političara sa društvenih mreža.
“Treba sve stvari o kojima pišete staviti u neki kontekst. Zašto je neki čovjek to rekao, šta to znači… Nije stvar u tome da budete prvi koji će to prenijeti, jer to može svako, nego je stvar u tome da su novinari navikli političare na tako nešto. Zašto bi oni komunicirali sa novinarima, kad oni to mogu da tvitnu, novinari to prenesu, niko političare ne pita, oni neće da odgovore”, kazao je Jovović.
Dodao je da su političari oduvijek pokušavali da sakriju šta ne rade dobro ili šta uopšte ne rade, dok istovremeno pokušavaju da nametnu neke svoje priče u kojima će ispasti „dobri momci“.
“Normalne vlade imaju portparole, koji mogu da kažu to što piše u saopštenju. Ne treba otkrivati toplu vodu, nego primijeniti iskustva vlada koje jesu transparentne i koje komuniciraju sa javnošću redovno i transparentno i to primijeniti ovdje”, dodao je on.
Kao pozitivne primjere u načinima komuniciranja sa medijima naveo je Generalni sekretarijat Vlade, kao i Ministarstvo prosvjete, nauke i inovacija, ali i nekadašnju vladu Igora Lukšića.
Sagovornici CDT-ovog podkasta su pozvali kolege i koleginice da što više koriste Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Ukazali su da se i na ovom polju novinari suočavaju sa brojim problemima, da su demotivisani zbog dugog čekanja na odgovore, da pojedine priče “padnu u drugi plan”, ali da je od suštinske važnosti biti istrajan u traženju informacija, te da se ta upornost na kraju isplati.
I u regionu teško do zvaničnih informacija
O tome koliko teško novinari i predstavnici civilnog sektora iz regiona dolaze do zvaničnika i informacija o radu Vlade u podkastu su govorile Kristina Kalajdžić iz Partnera Srbija, Amina Izmirlić Ćatović iz Zašto ne, BiH i Meri Jordanovska iz Metamorfozis fondacije iz Sjeverne Makedonije.
Jordanovska je kazala da je situacija u Sjevernoj Makedoniji slična sa Crnom Gorom.
“Transparentnost ne znači da se samo objavljuju informacije sa svakodnevnih sastanaka, već i pravovremeno odgovaranje na pitanje novinara.”
Izmirlić Ćatović je kazala da vlast u Bosni i Hercegovini vrlo rado pruža informacije medijima i nevladinom sektoru ukoliko te informacije služe za promociju rada vlade.
“Međutim, onda kada se zatraže neke ozbiljnije informacije o trošenju novca, o platama, o zapošljavanju o javnim nabavkama tada se vlast ponaša kao da je to neka vrsta njihove privatne informacije. Nikakav kritički pristup prema vlasti nije dobrodošao, a uvrede na račun novinara nijesu rijetkost”, dodala je.
Govoreći o situaciji u Srbiji Kalajdžić je kazala da su tamošnje institucije potpuno zatvorene za medije koji rade svoj posao profesionalno i zapravo žele da preispituju rad institucija.
“Kakav je odnos možemo vidjeti na konferencijama za medije gdje najveći državni zvaničnici omalovažavaju novinare sa čijim se radom ne slažu”, ocijenila je Kalajdžić.
Podkast je dio projekta “Primjena novih medija u promovisanju transparentnosti vlasti” koji finansira Nacionalna zadužbina za demokratiju (NED). Podkast predstavlja isključivu odgovornost Centra za demokratsku tranziciju (CDT) i ne odražava nužno stavove donatora.