U Crnoj Gori još uvijek nije uspostavljen efikasan sistem koji garantuje pristup informacijama i transparentnost i otvorenost javne uprave, a zabrinjavajuća je i nespremnost vlasti da to učini.
U svijetu se danas obilježava Međunarodni dan slobodnog pristupa informacijama, koji je Crna Gora dočekala bez neophodnih izmjena Zakona o slobodnom pristupu informacijama i uz svakodnevno kršenje prava javnosti da zna šta to pojedini dijelovi vlasti čine.
U Crnoj Gori politika otvorenosti i transparentnosti i dalje zavisi od dobre volje nosilaca vlasti, a to je situacija koja je daleko od željenog stanja. Iako je proaktivno objavljivanje informacija o radu javne uprave zakonska obaveza, to se svelo na pitanje izbora, jer nemamo efikasan sistem kontrole i nadzora i nema odgovornosti za nepoštovanje zakona.
Tri prethodne Vlade su obećale unapređenje Zakona o slobodnom pristupu informacijama, ali to se još uvijek nije desilo uprkos apelima civilnog sektora, medija, međunarodne zajednice… Vlada Crne Gore je u martu ove godine utvrdila novi predlog zakona koji je ostao zaglavljen u skupštinskoj proceduri. Predlogom su predviđena bitna unapređenja u odnosu na postojeći zakon, ali i neopravdano uvođenje vrlo restriktivnih ograničenja pristupa obavještajno-bezbjednosnim podacima.
Podsjećamo da je pravo na slobodan pristup informacijama degradirano još izmjenama iz 2017. godine, pa se zakon zapravo koristi za sužavanje prostora za kontrolu područja koja su osjetljiva na korupciju.
Od neke progresivnije vlade bi se očekivalo da će, za ovih šest godina, osloboditi pristup informacijama od problematičnih ograničenja, naročito kada su u pitanju kategorije poslovne ili poreske tajne. Ipak, svi dosadašnji pokušaji da se pokrene sveobuhvatna reforma na polju otvorenosti i transparentnosti su propali – nijedna Vlada i parlamentarna većina nije “prelomila” da naša zemlja mora da ima dobre zakone i strategije koji će razvijati kulturu otvorenosti i transparentnosti i koji će obezbijediti transparentno ponašanje onih kojima je povjereno da vode institucije.
U Crnoj Gori danas ne znamo ni neke od osnovnih informacija o funkcionisanju države – na primjer, ne znamo ni tačan broj zaposlenih u javnoj upravi, a kamoli neke detalje o raspolaganju budžetskim sredstvima. Uprkos političkim promjenama, tu nije došlo do značajnog poboljšanja praksi, i zvuči nevjerovatno ali mi se i dalje ubjeđujemo sa vlastima da imamo pravo znati kako i u koje svrhe se troši novac građana/ki.
Proces donošenja odluka nije dovoljno transparentan niti inkluzivan. Građani/ke konačno mogu uživo da prate sjednice Vlade, ali to ne garantuje i u uvid u sve odluke i aktivnosti Vlade. Posebno problematično je što organi vlasti proizvoljno koriste svoja ovlašćenja u dijelu proglašavanja dokumenata i podataka tajnim, a javnosti je izuzetno teško da prati primjenu zakona.
Država je javna stvar i oni koji upravljaju državom dužni su da građanima/kama omoguće sve informacije o tome kako planiraju i vode državne poslove i sredstvima koja u to ime koriste. Da bi demokratija funkcionisala moramo imati potpune i pravovremene informacije o radu vlasti i zato je od ključnog značaja obezbijediti djelotvorno i nesmetano ostvarivanje prava na slobodan pristup informacijama.
Milena Gvozdenović
Zamjenica izvršnog direktora CDT-a