Obilježavanje 8. marta, kao Međunarodnog dana žena, prilika je ne samo da se proslave dostignuća žena, već i da se prepoznaju problemi i istaknu društveno-politički zahtjevi.
Ovo nije dan za prigodne čestitke uokvirene u patrijarhalni narativ o damama i majkama, kojima se pokušava anestezirati progresivni i borbeni karakter praznika. Posebno kada te čestitke dolaze od drskih političkih elita koje ne mareći za interese društva generiraju atmosferu mržnje, netrpeljivosti i rodno zasnovanog nasilja čiji je cilj protjerivanje žena iz političke i javne sfere i njihovo zarobljavanje u kućni rad i majčinstvo u službi nacije.
Danas samo trećina građana/ki Crne Gore (34.5%) smatra da bi trebalo da imamo više žena u politici, dok njih 40.9% kaže da je trenutni broj dovoljan. To pokazuje istraživanje javnog mnjenja koje je za potrebe Centra za demokratsku tranziciju (CDT) uradila agencija Damar.
Manje od polovine građana/ki (46.2%) kaže da im je svejedno da li će ih predstavljati muškarac ili žena u politici. Više nego trećina građana Crne Gore (37.2%) preferira da ih u politici predstavlja muškarac, a 16.6% prije bira ženu. Interesantno je da svaka četvrta žena (24.5%) najradije bira muškarca za svog političkog predstavnika.
CDT u ovoj godini realizuje projekat kojim želimo obilježiti 80 godina od bitaka na Neretvi, Sutjesci i drugog zasjedanja Antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavije. O antifašizmu danas želimo govoriti sjećajući se slavne borbe partizanki i partizana. Ni o dostignućima žena danas nije moguće govoriti bez podsjećanja na to da se u ovoj godini obilježava 80 godina od osnivanja Antifašističkog fronta žena (AFŽ) za Crnu Goru i Boku. Jer se ni jedno današnje dostignuće ne može mjeriti bez osvrta na projekat emancipacije i oslobađanja koji su započele drugarice antifašistkinje, i na visoku cijenu koju su platile za slobode koje mi danas olako doživljavamo i lako i bez borbe predajemo.
U narodnooslobodilačkoj borbi žene su izborile i svoju revoluciju, učestvujući u borbi protiv fašizma ravnopravno s muškarcima, s puškama u rukama. U partizanskim brigadama se borilo 2546 žena iz Crne Gore, a njih 483 je poginulo. Od 253 narodna heroja iz Crne Gore bilo je osam žena.
Na valu tih ratnih zasluga započet je projekat političke, kulturne i ekonomske emancipacije, koji će dovesti do biračkog prava, unapređenje prava na obrazovanje, zapošljavanje, dekriminalizacije i legalizacije abortusa. “To je nama naša borba dala!”
Ova je emancipacija, nažalost, zaustavljena onda kad žene više nijesu bile potrebne obnovi i izgradnji društva. Patrijarhat je ostao ušuškan u sigurnosti naših domova, a njegova je moć lakše projektovana u zatvorenoj zajednici nego što bi u otvorenom društvu.
No, danas se čini da su se retrogradne ideje oslobodile stida i moćno zakoračile na javnu scenu, pa nam se sve direktnije u izgled stavlja mogućnost gubitka nekih osvojenih sloboda. Vrijeme je da im se progresivni djelovi društva energično i hrabro suportstave.
U prilog ovome govori i naše istraživanje. Da je patrijarhat zastupljen u Crnoj Gori smatra nešto manje od dvije trećine građana/ki (62.9%), ali gotovo polovina (48%) smatra da takvo stanje nije štetno po žene u našoj zemlji. Posebno zabrinjavajuće je što svaka treća žena (36.6%) smatra da patrijarhat nije štetan po žene.
Milica Kovačević, programska direktorica CDT-a