Klijentelizam je postao “modus operandi” naših političkih subjekata i ne nazire se namjera da se praksa zapošljavanja i nagrađivanja po partijskom ključu obustavi. I “naši” i “njihovi” jednako vispreno koriste sve dostupne modele zloupotreba državnih resursa kad god im se ukaže prilika.
To je ključni nalaz nove publikacije Klijentelistička demokratija u Crnoj Gori koju objavljujemo u sklopu našeg serijala “Podrivanje demokratije”. Kroz deset primjera, ukazujemo na pogubnu politizaciju državne uprave na uštrb efikasnosti i profesionalizacije, očigledne zloupotrebe javnih resursa, prevagu privatnih interesa političkih subjekata u odnosu na javni interes, kao i instrumentalizaciju pravosudnog sistema koji je omogućio nekažnjivost ovih praksi.
Pokazalo se da u našoj zemlji postoji opšti politički konsenzus samo po pitanju prihvatanja modela upravljanja državom po osnovu klijentelističkih veza i zloupotrebe resursa. Klijentelizam i nepotizam se decenijama afirmišu sa visokih funkcija, što je stvorilo ambijent u kojem to postaje „dio mentaliteta“.
Javna je tajna da se do „državnog posla“ najsigurnije dolazi kroz lojalnost određenoj političkoj opciji. Iako predstavlja jedan od ključnih strateških ciljeva reforme javne uprave, o optimizaciji više nema ni riječi. A evidencija o broju zaposlenih u upravi već dugo predstavlja Pandorinu kutiju koju se niko ne usuđuje otvoriti.
Državne kompanije umjesto poslovanja u skladu sa standardima korporativnog upravljanja predstavljaju politički rasadnik, u kome svoje mjesto nalaze nekvalifikovani partijski aktivisti, pa čak i u upravljačkim tijelima.
Siguran državni posao nije zadovoljio apetite visokih javnih funkcionera, pa su poreski obaveznici morali njihov klijentelistički put nagraditi i kroz rješavanje stambenog pitanja, nekima čak i više puta. Prilikom darežljive raspodjele stanova i stambenih kredita, nije se vodilo računa o ustavnom balansu vlasti i nezavisnosti, pa je Vladina Komisija za stambena pitanja u maniru Djeda Mraza atraktivnim nekretninama i značajnim iznosima nagrađivala najbolje i najlojalnije iz godine u godinu. “Borci protiv korupcije”, oličeni u narativu nove vladajuće većine nikada nijesu pokazali odlučnost da se ovoj pojavi suprotstave dalje od predizbornih obećanja.
Ne smije biti normalno da građani decenijama plaćaju i visoke naknade svim bivšim javnim funkcionerima, odštete žrtvama političkog revnšizma, ili skupi životni stil javnih funkcionera.
Međutim, pravosuđe zarobljeno političkim uticajem, jednako je zasnovano na malignim principima funkcionisanja cjelokupnog državnog aparata. Upravo ta činjenica omogućila je nekažnjivost, odsustvo odgovornosti i cvjetanje zloupotreba decenijama unazad.
U ovoj borbi za pustošenje javnih resursa i uspostavljanje političke kontrole nad javnom upravom, dočekali smo da Crna Gora izgubi status demokratske države u međunarodnim izvještajima i godinama stagnira na putu evropskih integracija.
Svi zaista progresivni građani i građanke moraju aktivno raditi na tome da nikad i nikome ne postane normalna ona formula – “jedan zaposleni, četiri glasa”.
Biljana Papović
Zamjenica izvršnog direktora CDT-a