Ako posmatramo zakonodavni okvir, uslovi za izbore nijesu bitno različiti u odnosu na 2016. godinu, budući da su najvažniji propisi, manje-više, ostali nepromijenjeni. Međutim, ključne institucije nijesu iste već su neke od njih danas u znatno lošijem stanju, u v.d. statusu i spornim mandatima.
Iako zvuči nevjerovatno, politički ambijent za izbore je znatno nepovoljniji nego u veoma tenzičnoj 2016. godini, kada smo ipak imali neki politički dogovor i prelaznu vladu.
Direktan uticaj Zakona o slobodi vjeroispovijesti na izbornu reformu, afera Koverat i drugi skoriji događaji su dodatno povećali ionako veliko nepovjerenje između političkih činilaca i radikalizovali političku scenu i javni diskurs.
Opisani ambijent dovodi do nezaustavljivog pada povjerenja građana u izbore i pogoduje ekstremnim stavovima i scenarijima, a izrazito je nepovoljan za jedan mirni i demokratski izborni proces.
Izborna administracija ostaje problem
Problemi izbornog procesa dalje ostaju izborna administracija sačinjena od partijskih predstavnika koji tamo zastupaju partijske a ne javni interes, prostor za zloupotrebu fiktivnih prebivališta, neefikasna regulacija medijskog izvještavanja, kao i brojni problemi vezani za nezakonito finansiranje partija i nekontrolisanu zloupotrebu javnih resursa.
Afere nastavljaju da se gomilaju, a svaki selektivni postupak institucija i pokušaji da se zaštite nosioci društvene moći rezultira učvršćivanjem uvjerenja da je sistem fundamentalno nepravedan.
Malo je onih koji se na našoj političkoj sceni iskreno zalažu za temeljitu izbornu reformu koja bi garantovala bolje izbore, jer većina partija, reformu vidi kao sredstvo za kalkulisanje povoljnijih ishoda za svoje opcije.
Rješenja za probleme, testirana kroz uporednu praksu, postoje i ponuđena su Odboru za sveobuhvatnu izbornu reformu. Ozbiljno će ih možda jednog dana sagledati neke odgovornije političke elite.
Do tada, kakav-takav supstitut korjenitoj reformi može biti politički dogovor koji bi rezultirao makar najnužnijim zakonodavnim promjenama i modelom za bolju kontrolu i primjenu postojećih pravila.
Naravno, ukoliko svi politički akteri postave ovo pitanje kao prioritet, i što prije uđu u otvoreni dijalog s ciljem pronalaženja rješenja.
Posljedice izostanka takvog dijaloga mogu biti veoma nepovoljne za državu i društvo u cjelini.
Prosječna ocjena gora nego 2018.
Eksperti koji su učestvovali u našem istraživanju su oblast izbori ocijenili prosječnom ocjenom 2,52 na skali od jedan do pet.
Ovaj rezultat ukazuje na to da u ovom mandatu političari nijesu riješili jedan od najznačajnijih problema društva.
Prosječna ocjena u istraživanju za 2018. godinu je iznosila 2,64.
Najvažniji razlog za ove ocjene je udaljavanje političkih aktera od pronalaženja kompromisnih rješenja.
Istraživanje o napretku zemalja regiona u ispunjavanju političkih kriterijuma na putu ka Evropskoj uniji (EU) radimo uz finansijsku podršku Balkanskog fonda za demokratiju i Ambasade Kraljevine Norveške.
Na osnovu seta indikatora ispitujemo kvalitet strateškog i pravnog okvira, institucionalnog i materijalnog kapaciteta kao i ostvarenih rezultata u šest oblasti: izbori, pravosuđe, borba protiv korupcije i organizovanog kriminala, mediji i reforma javne uprave, i svaka od njih je tretirana u posebnom dokumentu.