Srednjoročni program rada Vlade (SPRV) predstavlja solidan planski dokument koji je uspješno obuhvatio značajnije segmente rada Vlade i njenih resora.
Međutim, izvještavanje o kvalitetu realizacije je još uvijek na niskom nivou i ne daje realnu sliku njegovog sprovođenja.
Centar za demokratsku tranziciju (CDT) je, kroz projekat “Reforma javne uprave – strateško upravljanje promjenama” koji je finansijski podržala Evropska unija, analizirao kako se sprovodi reforma javne uprave kroz dvije važne oblasti – razvoj i koordinacija javnih politika i strateško upravljanje procesom reforme javne uprave.
U okviru praćenja koordinacije javnih politika u fokusu naše pažnje bio je kvalitet SPRV i kvalitet izvještaja o njegovom sprovođenju. Svoje zaključke, sugestije, kritike i preporuke smo objavili u predlogu praktične politike “Sistem planiranja za sada bez održive evaluacije”.
SPRV po formi i sadržaju odgovara sličnim dokumentima iz uporedne prakse. On je uspješno obuhvatio značajnije segmente rada Vlade i njenih resora. Dobili smo kompaktan dokument koji, najčešće, ravnopravno tretira ključne prioritete trogodišnjeg razvoja u okviru vladinih resora.
On može dobiti solidnu ocjenu, ako imamo u vidu da je pripreman bez pisane metodologije i da se pripremao po prvi put, u procesu koji je uključivao veliki broj ljudi, od kojih većina sa veoma malo iskustva u ovome poslu.
Međutim, utisak našeg istraživačkog tima je da je vizija trogodišnjeg razvoja postavljena bolje u onim resorima u kojima je Vlada “na svom terenu”, tj. u oblastima u kojima je Vlada, u prethodnom periodu, ostvarila bolje rezultate.
Loading...
Reload document 
Open in new tab Iako je ovo razumljiv pristup, on je protiv ključne svrhe planiranja. Planira se da bi se popravilo stanje pa se moraju najbolje pripremiti, planirati i analizirati one oblasti u kojima stvari ne funkcionišu kako treba.
Pored ovoga, u djelovima SPRV, ministarstva nemaju dovoljno vizije, ideja ili menadžerske hrabrosti da jasno postave cilj pojedinih resora pa taj nedostatak često pokušavaju nadomjestiti pričom o prošlosti, što je, takođe, tipičan indikator lošeg planiranja.
Kvalitet SPRV je značajno podbacio u pripremi evaluacije i monitoringa urađenog, koji se pominju uzgred, u svega jednoj rečenici.Ovo je jedini segment Programa koji ne može dobiti prelaznu ocjenu.
Ovako loša priprema monitoringa i evaluacije odrazila se i na kvalitet njihovog sprovođenja o čemu svjedoči nizak kvalitet izvještaja o realizaciji.
Uspjeh neke vladine politike mjeri se efektima na život građana a ne tehničkim nabrajanjem uspjeha. Kvalitetna evaluacija treba da nam kaže šta smo uradili dobro a šta ne – a ovog drugog segmenta nema u zvaničnim izvještajima.
Vlada mora preduzeti konkretne i brze mjere kako bi se sanirali i popravili uočeni nedostaci planiranja, a naročito izvještavanja. Mora metodološki zaokružiti sistem planiranja i izvještavanja i striktno se držati tih pravila.
Mora promovisati ciljeve svojih politika koji su definisani SPRV i objektivno i transparentno izvještavati o ishodima tih politika i njihovim efektima na život građana.
Menadžment koji nema dobre izvještaje, koji nema pravovremene i tačne informacije i procjene ne može donositi ni kvalitetne odluke, a to se, u ovom slučaju, može veoma negativno odraziti i na rad Vlade ali i na kvalitet života građanki i građana Crne Gore. Zato je potrebna hitna akcija u pravcu korekcije primijećenih nedostataka.